You are here

Bilateralni sporazumi

Sporazum o slobodnoj trgovini između Crne Gore i Turske

Crna Gora i Turska su 26. novembra 2008. godine u Istanbulu potpisale asimetričan Sporazum o slobodnoj trgovini u korist Crne Gore. Nakon procesa ratifikacije sporazum je stupio na snagu 1. marta 2010. godine.
Industrija
Izvoz
Danom stupanja sporazuma na snagu tržište Turske je potpuno liberalizovano za industrijske proizvode porijeklom iz Crne Gore.
Uvoz
Potpuna liberalizaciia crnogorskog tržišta za industrijske proizvode porijeklom iz Turske će  nastupiti  1. januara 2015. godine, jer je predviđena  postupna liberalizacija i to: za jedan broj proizvoda  dogovorena je primjena carinske stope 0% danom stupanja na snagu sporazuma, druga grupa proizvoda biće liberlizovana  treće godine primjene sporazuma, a za jedan broj proizvoda dogovorena je liberalizacia nakon 1. januara  pete godine nakon stupanja na snagu.  
Poljoprivreda
Izvoz
Llista poljoprivrednih proizvoda prilično je limitirana – Turska je dala koncesije Crnoj Gori na: tarifa 1902 (tjestenine), 500 tona – EU tretman;  tarifa 2007 (džemovi) 300 tona - 30% popusta u odnosu na MFN; tarifa 2204 (vino), 2500 hl – 75% popusta u odnosu na MFN.
Uvoz
Proizvodi za koje Crna Gora dala koncesije Turskoj su: tarifa 0713.40 (sočivo), neograničeno – uz stopu 0% i tarifa 0813.10 (sušena kajsija), 100 tona – uz stopu 0%.

Sporazum o slobodnoj trgovini između Crne Gore i Ruske Federacije

Crna Gora primjenjuje bilateralani sporazum o slobodnoj trgovini potpisan između  SR Jugoslavije  i  Ruske Federacije, 28. avgusta 2000. godine, a ratifikovan 9. maja 2001. godine.
Posljednjih godina vode se pregovori o daljoj liberalizaciji trgovine, a u sklopu njih i pregovori o Sporazumu o slobodnoj trgovini sa Kazahstanom i Bjelorusijom, koje su od 2010. godine zajedno sa Ruskom Federacijom formirale Carinksu uniju, pa je bilo potrebno obezbijediti iste uslove izvoza i uvoza  kao što je to dogovoreno sa Ruskom Federacijom.  
Koristi od “inoviranja” sporazuma sa Ruskom Federacijom bile bi višestruke: crnogorskim proizvođačima će biti omogućeno da, po povlašćenim uslovima na tržište od preko 160 miliona stanovnika, plasiraju  znatno veći broj roba nego što je to bilo predviđeno važećim Sporazumom. To se naročito odnosi na vino, suhomesnate proizvode, konditore, čokolade i pivo, jer su to proizvodi za koje do sada nije bio dogovoren liberalan režim trgovine.
Takođe, važna je činjenica da je Crna Gora, pored Srbije, jedina zemalja koja primjenjuje Sporazum o slobodnoj trgovini sa Rusijom, što je ekskluzivitet koji će opredjeljivati strane investitore da u znatno većoj mjeri pokreću proizvodnju u Crnoj Gori i na taj način obezbijede za svoje proizvode slobodan pristup pomenutim tržištima.

Sporazum o slobodnoj trgovini između Crne Gore i Ukrajine

Sporazum o slobodnoj trgovini između Crne Gore i Ukrajine potpisan je 18. novembra 2011. godine, a stupio je na snagu 1. januara 2013. godine. Potpisivanje je prethodilo završetku pregovora za članstvo u STO. Ovaj sporazum predstavlja osnovu za dalje unaprjeđenje trgovine robama i uslugama, kao i ukidanje  trgovinskih ograničenja.
U pogledu pristupa tržištu roba, Ukrajini je odobren slobodan pristup tržištu Crne Gore, kako za poljoprivredne tako i za industrijske proizvode. S duge strane, Ukrajina je Crnoj Gori odobrila gotovo potpuno slobodan pristup tržištu roba. Iz režima slobodne trgovine izuzet je mali broj prozvoda i to: svježe, rashlađeno ili smrznuto svinjsko meso, svijnske džigerice i ostalo, zatim smrznuti i komadi i otpaci od živine, svinjska masnoća i šećer.
U dijelu pristupa tržištu usluga, Ukrajini je odobren neznatno veći nivo liberalizacije u odnosu na onaj dogovoren sa svim ostalim članicama Svjetske trgovinske organizacije (STO). Naime, Crna Gora je Ukrajini odobrila otvaranje usluga koje se odnose na distribuciju energije, otvaranje usluga koje se odnose na transport gasa, goriva i drugih roba, i dodatnu liberalizaciju u sektoru drumskog transporta - putnički, teretni i pomoćne usluge u drumskom transportu.
Pravila porijekla sa Ukrajine regulisana su bilateralno, a osnov za njihovo definisanje su Pan Euro-Mediteranska preferencijalna pravila o porijeklu roba. 

 

Izdvajamo