You are here

Potreban novi zakon o privrednim društvima

14/06/2013

Crnogorski Zakon o privrednim društvima mora se zamijeniti drugim, ne može se dorađivati jer nije podoban da se usklađuje sa evropskim pravom.

Crnu Goru čeka vrlo veliki posao koji će trajati nekoliko godina jer je pravna tekovina EU u vrijeme kad je Republika Hrvatska završila pregovore bila oko 110 hiljada stranica raznih propisa koje je trebalo ugraditi u pravni sistem, a sada je još veća. Preporučio bih da se ne radi nekoordinisano, tj. da radne grupe međusobno kordinišu svoj rad, da se ne dogodi da dobijete modernizirane propise i razbijen pravni sistem u kojem se niko ne može snaći, ko je izgubio konzistentnost. To se može izbjeći tako da svako ne radi svoj dio posla bez koordinacije sa drugim, u suprotnom ćete dobiti veliki nered. Morate voditi računa da se onaj ko primjenjuje pravni sistem Crne Gore u tome može lako snaći, da zna gdje se šta nalazi jer u protivnom nastaje haos koji je temelj pravne nesigurnosti. Propisi su namijenjeni ne samo pravnim profesionalcima koji ih primjenjuju nego onima na koje se odnose, građanima, poslovnim ljudima, pravnim osobama svih profila. Ako se ne postupi kao što sam rekao, čeka vas nakon svega  veliki posao usklađivanja svega toga u skladnu cjelinu, ocjenjuje dr Jakša Barbić, profesor Sveučilišta u Zagrebu u penziji, govoreći o usklađivanju prava privrednih društava sa pravnom tekovinom EU.

Glasnik: Na osnovu Vaših iskustava u Hrvatskoj što možete reći koliko je crnogorsko privredno pravo uskladeno sa pravnom tekovinom EU?

J. Barbić: Što se privrednih društava tiče nije uopšte usklađeno, treba poći od početka. Zakon o privrednim društvima ne rješava stvari, rađen je pod američkim uticajem i to ne onako kako bi trebalo, već površno. Hrvatski odgovarajući zakon ima preko 700 članova, a vaš oko 90. Mi smo u naš zakon na oko 250 mjesta ugradili evropsku tekovinu. U tekstu koji vi imate to nije moguće učiniti. Potrebno je da Crna Gora donese novi zakon, na postojećem se ne može ništa uraditi. Nema vaš zakon ni jedno usklađenje s evropskim pravom koje bi bilo dovoljno razrađeno, možda ima samo poneku naznaku toga. EU će insistirati na tačnoj jezičnoj formulaciji svake stvari, zato ćete morati donijeti zakon sedam do osam puta veći od sadašnjeg.

Glasnik: Koliko će harmonizacija prava privrednih društava sa pravnom tekovinom EU uticati na privredne aktivnosti?

J.Barbić: Naravno, da će uticati i to pozitivno. EU počiva na četiri slobode, jedna je slobodno kretanje kapitala. Znači da pola milijarde ljudi može doći u Crnu Goru i osnovati privredno društvo. Kako će oni to učiniti sa ovakvim zakonom koji ne omogućuje pravnu sigurnost na tom području? Kad imate zakon usklađen sa evropskim pravom, građani i poslovni ljudi Unije znaju da je to veoma slično njihovom pa im je sve poznato, jednostavnije i sigurnije. Evropa sve to traži. Zato se pri usklađivanju pravnih normi i pravnog sistema ide za time da svi budu u jednakom položaju. To je ključno pitanje, naročito da se prema nikome ne provodi diskriminacija, negativna ni pozitivna. S tim u vezi i crnogorska firma će moći otići u Varšavu i poslovati pa će se smatrati kao da je tamo osnovana. Isto kao što će firma iz Poljske moći doći u Crnu Goru i vi ćete je morati smatrati kao da je kod vas osnovana. Kako ćete to napraviti ako nemate jasan, dobro razrađen sistem normi s pravnim rješenjima na kojima insistira Evropska unija na cijelom svom području?

Glasnik: Koje su glavni izazovi u ovoj oblasti na koje će Crna Gora naići?

J. Barbić: Radio sam sa saradnicima 1992. odgovarajući hrvatski zakon i već tada smo u njega unijeli oko 60 posto pravne tekovine EU. Uzeli smo kao uzor njemačko pravo, uzeli smo rješenja iz tog prava i tako smo odmah unijeli mnogo evropskog prava u naše pravo. Kad su počeli pregovori, gotovo da i nije bilo nekih ozbiljnijih zahtjeva - oni su rekli - to je to, uz, doista, samo neke neznatne korekture. Crna Gora mora odabrati neki od velikih pravnih sistema i orijentisati se prema njemu. Nema ničega što na svijetu negdje nije pravno uređeno, treba vidjeti što je dobro i što odgovara potrebama pa to preuzeti u istom ili u nešto izmijenjenom obliku. Najveća greška bi bila izmišljati nešto svoje, ili kombinovati dva, tri sistema zajedno. Uzmite jedan sistem i prema njemu napravite zakon, po njegovim temeljnim principima, tamo je već ugrađena pravna tekovina, tada imate gotovu situaciju. Kad ste donijeli takav zakon, možete koristiti cjelokupnu sudsku praksu koja se stvarala recimo u Njemačkoj gotovo dva vijeka. Gotovo da nema stvari koje nećete naći u sudskim odlukama, a da nijesu riješene. I vaši sudovi mogu suditi po uzoru na ta rješenja. Primjenjiva vam je i ogromna pravna literatura. Sve je to kod nas primjenjivo kao uzor, jer su norme vrlo slične, u brojnim stvarima i identične pa naši sudovi na tom području donose dobre odluke a to je vrlo važno za primjenu propisa. Napisao sam pravo društava na oko 4500 strana, najviše citiram njemačke autore i njemačku sudsku praksu, naši sudovi to imaju i obilato koriste. Ne plediram za to da Crna Gora koristi Njemačku kao uzor, samo vam predstavljam naš primjer i govorim šta smo s njime postigli. Ni mi nismo njemačke pravne norme preuzeli u cijelosti, jer bi to bilo previše sofisticirano nego smo se zaustavili tamo gdje je ono što smo koristili garantovalo pravnu sigurnost. Evropska unija je to prihvatila kao dobro prilagođavanje evropskoj pravnoj tekovini. A kada dođu nove direktive, a dolaze stalno i često, ostaje vam da pogledate kako su ih Nijemci ugradili u svoj pravni sistem i imate za sebe kao uzor gotova dobro prostudirana rješenja.

Glasnik: Šta sve obuhvata uskladivanje zakonodavstva sa pravnom tekovinom EU?

Imate veliki broj evropskih direktiva, uredbi je manje, i preporuka koje EU insistira da se ugrade u pravni sistem da bi on u svakoj državi članici funkcionisao kao i u drugima. Ugradili smo oko 110 000 stranica raznih propisa, a tome treba dodati praksu evropskog suda koja se ne ugrađuje, ali se prevodi i primjenjuje kao sudski presedan. To sve čini oko 144 000 stranica pravne tekovine, a dok vi dođete do kraja pregovora toga će biti i više. Ko kasnije ulazi mora sve više normi odjednom unositi u svoj pravni sistem. Biće novi zakoni, uvodit ćete brojne nove pravne institute, stvarati novu terminologiju, sve je to veliki posao.

Glasnik: Česte su pritužbe privrednika u Crnoj Gori da se zbog osnivanja društava sa ograničenom odgovornošću sa malim osnivačkim kapitalom stvara atmosfera pravne nesigurnosti. Vaš komentar.

J. Barbić: Ova pitanja su u Hrvatskoj riješena Zakonom. Trgovačko društvo odgovara cjelokupnom imovinom za svoje obaveze, imate rješenja da ako član društva nešto mulja, odgovara za obveze društva, a u nekim slučajevima obaveze se mogu naplatiti i od direktora društva, a može odgovarati i onaj tko je utjecao na nekoga u društvu da učini nešto na štetu društva. Osnivački kapital nije bitan, njime se ne odgovara za obaveze, odgovara se imovinom, bitno je ono što to društvo ima.

Izuzetno je važno i objavljivanje finansijskih izvještaja. Evropska unija na tome insistira i vrlo je rigorozna u tom smislu. Kod nas morate svaka tri mjeseca dostaviti registarskom sudu putem Finansijske agencije finansijske izvještaje i svako ih može pročitati. Propisano je i kakav mora biti godišnji izvještaj o stanju društva koji se podnosi skupštini društva, šta se sve mora u njemu navesti i to se mora objaviti tako da svako ima pravo uvida.

Glasnik: Ulazak u EU ima prednosti ali i nedostatke?

J. Barbić: Ulazak u EU ima i pluseva i minusa, kao i sve u životu. Međutim za nas male narode i male zemlje nema izbora. Ljudi pitaju kako Norveška neće u Uniju? Odgovor: pa ona ima godišnji bruto dohodak 100.000 dolara po stanovniku, a EU ima daleko, daleko niži prosjek, svi koji su iznad prosjeka doprinose u korist slabijih, a oni ispod njega dobijaju. Pa nisu ludi da uđu u Uniju, ali su zato sklopili ugovor sa EU po kome u pogledu poslovanja imaju položaj kao da su država članica. I oni i Island i Lihtenštajn. I kada ste bogati kao Švicarska nemate baš neku želju ući u Uniju, barem zasad, ali može se očekivati da će se i to jednom promijeniti. Crna Gora i Hrvatska nemaju izbora. Budući da smo svi ispod stepena srednje razvijenosti imamo šanse da dobijemo sredstva, koja treba znati dobiti i dobro iskoristiti. Ne dijele se novci šakom i kapom, sve projekte treba dobro pripremiti, u protivnom to može biti opasno, riječ je o vrlo ozbiljnom pristupu. Poljska je primjerice povukla najviše sredstava, izbjegla je finansijsku krizu, a Mađarska je upala u nevolje. Prva se prije ulaska u EU dobro pripremila, a druga baš i nije. Prema tome pripremite se na vrijeme, trebate već početi. Ni mi se nijesmo baš dobro pripremili. Nijesam siguran da ce naši baš povući sva ona finansijska sredstva koja će nam biti na raspolaganju. Npr. za izgradnju i modernizaciju željeznice, što je jedan od prioriteta u Evropi, možete dobiti značajne iznose novca, a da pritom morate u tome sudjelovati samo sa 15 odsto. Tako je za transport, za neke djelatnosti iznosi su 25, 30 itd. posto. Zamislite da gradite željeznicu od milijardu eura, a platite 150 miliona, ostalo vam poklone. Vi ćete plaćati doprinose, svi nešto plaćaju. Hrvatska mora plaćati oko 280 miliona godišnje, pa ako ne povuče bar toliko u minusu je s koristima od Unije. Hrvatska može povući 800 miliona u prvoj godini, to će kasnije rasti. Ako imate pravni sistem kompatibilan sa drugima, postajete dio velikog tržišta na kome se garantuje pravna sigurnost i to su prednosti koje treba znati iskoristiti.

Glasnik: Konstatovali ste da se pravo mora tumačiti prema cilju norme, ne samo gramatički. Što to znači?

J Barbić: U svijetu se propis tumači prema cilju. Gramatička metoda može služiti kao pomoćna metoda, da vidite kako glasi norma i ako nešto fali da možete korigirati, ali bitno je utvrditi što je cilj pravne norme i prema njemu treba postupati. Kad prelazite iz jednog načina primjene prava u drugi, dok se snađete u tome može biti problema, nesigurnosti. Ali je veća nesigurnost ako se primjenjuje gramatička metoda tumačenja propisa, prebacite jedan zarez na drugo mjesto i sve ste promijenili, čak i greška u pisanju propisa može biti odlučna za njegovu primjenu. To je velika promjena na bolje.

Glasnik: Vi ste tokom bogate akademske karijere radili kao arbitar u rješavanju međunarodnih trgovačkih sporova, radili mnoge sistemske zakone, bili u upravnim odborima vodećih hrvatskih preduzeća i da ne nabrajam. Riječju, svoje bogato teorijsko iskusto vi ste primjenjivali u praksi, a to je u stvari suština prava.

J. Barbić: Ja nijesam siguran da li sam više praktičar ili teoretičar. Ne možete odvojiti pravo do života. Nitko ne može biti dobar profesor pozitivnog prava, ako to pravo nije primjenjivao u praksi. I sudio sam i arbitrirao, bio sam savjetnik velikim multinacionalnim kompanijama, pisao sam i primjenjivao propise, predavao, sve sam radio, samo nijesam bio u politici. Ko uđe u politiku više ne može dobro natrag u nauku, a često ni u praksu, jer se stvari tako brzo razvijaju da nekoliko godina nepraćenja razvoja prava može biti presudno za njegovo poznavanje i primjenu, naročito kada se u to vrijeme u pravni sistem ugradi tako mnogo normi. Osim toga specijalizacija u pravu postaje nužnost. Veza teorije i prakse je prijeko potrebna. Ako ne poznajete teoriju zaći ćete u stranputicu, gotovi ste. Ako se bavite samo teorijom, ne praksom, otići ćete u oblake. Teoretski sve znate, ali to neće funkcionisati, a život je život. I kad budete radili propise vodite računa o njihovoj primjenjivosti. Norme su zato da se razumiju i dobro primjenjuju.

 

Izdvajamo