You are here

Čuvaju šume i razvijaju biznis

08/01/2014

Glasnik Intervju - Miloš Vojinović, predsjednik Upravnog odbora ŠIK „LIM“ Bijelo Polje - Prioriteti kompanije su: sačuvati šume od devastacije, ne izvoziti sirovinu već stvarati uslove za veći stepen prerade drveta i proširivati djelatnost.

Glasnik: Kako je ova kompanija uspjela da posluje i da se razvija u vremenu, kada su brojna drvoprerađivačka preduzeća, zbog problema u radu, ugašena?
M. Vojinović: U aprilu naredne godine navršava se devet godina od osnivanja ŠIK „LIM“ DOO Bijelo Polje. Protekle su brzo i dinamično kao da je za nama devet dana, a ne devet godina. Trebalo je imati viziju, a i lične hrabrosti da se uđe u taj poduhvat, da se solidno plaćena imovina posrnulog kombinata ID „Špiro Dacić“ u stečaju valorizuje na pravi način i osposobi na nastavak proizvodnje. Kupci imovine – bjelopoljske firme: „NJOGO“ „BEKOMCO“ „STEVO“ „PELENGIĆ TRADE“, i ja kao fizičko lice nijesmo se bojali takvog izazova. Svi smo se zadužili i podigli kredite kod poslovnih banaka da bi obezbijedili 722.000,00 eura koliko je plaćena imovina preduzeća.
Pored toga, trebalo je uložiti u pokretanje proizvodnje, nabavku opreme za izvođenje radova u šumarstvu, i što je bilo najteže, narodski rečeno, boriti se sa „alama i vranama“ koje su bile kidisale na šumu tražeći u njoj, neki izvore za preživljavnje, a neki za bogaćenje.

Glasnik: Mnogo pažnje ste posvetili očuvanju šuma i brizi o njima kako bi ih zaštitili od devastiranja. Šta ste zapravo radili?
M. Vojinović: Najteže je bilo tokom prvih nekoliko godina poslovanja kada je trebalo šumokradice izbaciti iz šume, „posao“ kojim se bave obesmisliti i staviti ih pred dilemu: ili će prekinuti ili će snositi sankcije. Složićete se da takve aktivnosti ne spadaju u djelokrug poslova našeg preduzeća,   ni jednim ugovorom nijesmo preuzeli takvu obavezu. Ali, zar smo mogli sve to posmatrati i sjediti skrštenih ruku.
Ako bi se tako nastavilo, naše preduzeće ostalo bi bez sirovine! Neke, koji su se bavili šumskom krađom radi preživljavanja zaposlili smo na poslovima sanacije sjecišta, sanacije pustoši koja je možda upravo iza njih ostala, a jednom od njih čak omogućili da se bavi poslovima kontole. Kada su ti ljudi shvatili da mogu živjeti i od legalno zarađenog novca, prekinuli su ilegalne aktivnosti.
Oni, pak, drugi, koji su se bavili otkupom i preprodajom, koji su se bogatili na račun šume, ostali su bez saradnika u prvoj fazi rada, fazi sječe i vuče, i time lagano „digli ruke od šume“. Za par godina, Bijelo Polje je sa vrha rang liste po obimu šumskih krađa u Crnoj Gori sišlo na dno lestvice. Možda je ovo i naša najznačajnija aktivnost u proteklih desetak godina, aktivnost kojom smo dali svoj doprinos Državi da se šuma kao prirodni resurs sačuva za buduće generacije, a da se sječa stabala i radovi u šumarstvu obavljaju isključivo na legalan način.
Neophodno je da kažem da je u svakom poslu bitna osmišljena strategija. Ukoliko znate formulu koja će dovesti do cilja, tada se može reći da ste uspješni. Treba trasirati puteve koji su mogući i realni, puteve kojima će te najbrže i najbezbjednije doći do cilja.

Glasnik: Kada je bilo teže raditi, u godinama kad ste pokrenuli proizvodnju ili danas?
M. Vojinović: Od 2005. do 2008. godine na tržištu je bila veća tražnja naših proizvoda od ponude. Mogli su se prodati i proizvodi lošijeg kvaliteta - rezana građa proizvedena iz sanitara, od sanacije sjecišta i požarišta, koje je prilično bilo. Naplata je bila relativno dobra ali su cijene bile niske. Međutim, kada imate urednu naplatu, makar i sa niskim cijenama ali cijenama koje vam garantuju opstanak, imate računa raditi. Tih godina pokušali smo osvojiti proizvodnju finalnih proizvoda – drvenih kuća za tržište Italije, proizvodnju građevinske stolarije i srodnih proizvoda.
Tada je nastupila globalna ekonomska kriza koja se lančano prenijela i na naše preduzeće. Morali smo prekinuti sa proizvodnjom robe za nepoznate kupce, proizvodnje za zalihe koja nas je vodila u gubitke i smanjiti broj zaposlenih. Učvrstili smo saradnju sa našim pouzdanim partnerima, a dio robe usmjerili na tržište Makedonije na kojem ranije nijesmo bili prisutni.
Uveli smo i mjere štednje i racionalizacije. Trend niskih cijena a sve većih zahtjeva u pogledu kvaliteta trajao je i ove, 2013. godine tokom koje smo nastavili sa stabilnim poslovanjem ali bez opipljive zarade.
Svih proteklih godina planirane radove u šumarstvu izveli smo sa stoprocentnim izvršenjem, ni jedan kubik trupca nijesmo prodali van granica Crne Gore.

Glasnik: Kažete da Vam je problem nekvalitetna sirovina koja ne omogućava veću finalizaciju proivoda?
M. Vojinović: Struktura naše ulazne sirovine koja godišnje iznosi oko 10000m³ četinara i oko 3000m³ lišćara izuzetno je loša. Svega oko trećine trupaca četinara je u kvalitetu I/II klase, ostalo je jamsko, celulozno drvo ili trupci III klase, a od bukve se pretežno proizvodi ogrijevno drvo i svega desetak procenata tehničkog drveta. Takva struktura ulazne sirovine ne pruža mogućnost za ozbiljnija ulaganja u proizvode sa većim stepenom obrade i značajniji nastup na tržištima zemalja u okruženju.

Glasnik: Ulažete i u infrastrukturu, kupili ste vozilo za gašenje šumskih požara i uredno izmirujete obaveze.
M. Vojinović: Svake godine preduzeće je ulagalo znatna sredstva u izgradnju i održavanje seoskih puteva od kojih su neki i od većeg značaja tako de je uspostavilo vrlo dobre odnose sa stanovništvom koje živi u udaljenim, ruralnim predjelima. ŠIK „LIM“ trenutno ima oko 50 zaposlenih. Sa zaposlenima u preduzećima – osnivačima ukupan broj zaposlenih je oko 140, a sa sezonskim radnicima i do 180. Sve svoje obaveze preduzeće izmiruje relativno uredno, posebno obaveze za koncesije i zarade radnicima.
Značajan doprinos prethodnih godina dali smo zaštiti šuma od požara koje su, na žalost, prilično izložene ovom, najvećem neprijatelju šume. U periodima najveće ugroženosti, pratili smo stanje na terenu i u više navrata brzom intervencijom obezbijedili gašenje požara koji su mogli zahvatiti velike šumske komplekse za koju namjenu smo kupili vozilo sa cisternom i obezbijedili da zasposleni blagovremeno intervenišu.

Glasnik: S pažnjom brinete i o razvoju firme, proširujete djelatnost.
M. Vojinović: Materijalna osnova preduzeća svake godine je uvećavana. Preduzeće je kupilo pogon bivše „Lenke“ u Pavinom Polju gdje namjerava locirati finalnu proizvodnju kao i lokaciju na Smokovcu kod Podgorice gdje se nalazi stovarište rezane građe radi čega se kreditno zaduživalo. Međutim, kreditna zaduženja nikada nijesu bila veća od 3-6% vrijednosti imovine preduzeća čime se ono svrstava u malo zadužena preduzeća. Na kraju, uspješno se može poslovati samo ako se okupi ekipa uspješnih koja misli pozitivno, ima cilj i bori se srčano, kao u sportu.
Nije važno što je Crna Gora mala država. Neke njene sportiste su već upoznali brojni veliki, za koje smo mislili da su nedostižni, nesalomivi. Slično je i u privredi – pametno, srčano, sa ciljem, naprijed.

Glasnik: Kakva su Vaša očekivanja u 2014. godini?
M. Vojinović: Ja bih Vam dao sportski odgovor: Idemo dalje! Utakmica traje. Borimo se do kraja, ne predajemo se, izdržaćemo, opstaćemo! Sve to na dobro zaposlenih, opštine Bijelo Polje i naše šire zajednice Crne Gore čijim građanima želim srećnu i uspješnu, Novu 2014. godinu.