You are here

Zasijali svaki kvadrat poljoprivrednog zemljišta

31/07/2014

U danilovgradskom selu Jelenak, porodica Veselina Jovovića se preko 20 godina znalački i sa, kako kažu, puno ljubavi bavi povrtlarstvom, pa su danas uzorni proizvođači 30 vrsta povrća, ali i začinskog bilja, žitarica, voća, rasada, cvijeća i to u plastenicima i na otvorenom prostoru. Godišnja proizvodnja od skoro 1000 tona svrstava ih u rekordere na našim prostorima. Tokom cijele godine uzgajaju ove poljoprivredne kulture i svo to vrijeme imaju obezbijeđenu prodaju. Kontinuitet proizvodnje održava šest članova porodice i 15 radnika. Zasadi u zaštićenom prostoru su na povšini 12.000 kvadrata, a u poljima na 18 hektara. Većina njihovih parcela je u bjelopavlićkoj ravnici, a neke su udaljene čak 20 kilometara i nalaze se na planini Studena gdje, na pet hektara, gaje krompir i lucerku.

Počeli iz hobija, stigli do 1000 tona proizvoda
- U posao smo ušli iz hobija 1992. godine kada smo u plasteniku na minornih 100 kvadrata zasadili povće i godišnje proizvodili 10 tona. Dakle, pokazalo se da to daje zavidne prinose kao i finansijske rezultate. Od tada smo svake godine podizali nove plastenike, povećavali proizvodnju i asortiman. Uvijek smo imali preciznu računicu, radili promišljeno i bez žurbe, korak po korak. Odskočna daska bila je 2000. godina kada nam je, u okviru projekta Vlade, putem kredita, omogućena gradnja jednog izraelskog plastenika od 3000 kvadrata i tada krećemo u veću proizvodnju. Imali smo peh prije nekoliko godina, kada nam je snijeg prilično oštetio taj plastenik, ali nas to nije zaustavilo u radu, naprotiv. Stariji sin Dejan, agronom, montira nove plastenike, a kad bi ponestajalo sopstvenih sredstava, uzimali smo kredite jer su ti objekti prilično skupi - kaže Veselin Jovović.
Svaki kvadrat zemljišta je iskorišćen, zasadi su na pedalj do međe i sada su ovi poljoprivrednici suočeni sa nedostatkom obradivih površina. Njima je, stoga,  neshvatljivo zašto su mnogobrojni vlasnici parcela iz bjelopavlićke ravnice »zaboravili« tako bogato zemljište, koje godinama, zbog nebrige, ne daje plodove.
- Neophodno bi bilo da se nadležne institucije konačno pozabave ovim problemom i da ga riješe tako što će ti vlasnici zemlje plaćati porez što je ne obrađuju. Niko u svijetu ne ostavlja takvo blago, već se zasađuje svaki pedalj što, naravno, doprinosi dinamičnom poljoprivrednom razvoju. Međutim, takođe, naglašava da je njegovim primjerom krenulo dosta poljoprivrednika, ali to je još uvijek nedovoljno, smatra on.
Jovović je posebno ponosan na svoju porodicu koja je u ovom poslu prepoznala šansu, našla interes i postigla veliki uspjeh.
- Kompletna porodica je u branši, svi smo edukovani, svako radi svoj posao, pa rezultati ne izostaju. Uporni smo, radni, hrabri, disciplinovani, strpljivi i najvažnije, mnogo ljubavi ulažemo u ovaj biznis. Porodica je harmonična, radimo odgovorno i savjesno. Posebno sam edukovao sinove, koji će sjutra voditi posao, da prate sve inovacije, da gaje savremene sorte, da prate trendove u poljoprivredi i da se prilagođavaju tržištu, time stvaramo uslove za povećavanje produktivnosti. Nećemo se zadržavati na ovom obimu proizvodnje, idemo više i dalje, sinovi su ambiciozniji od roditelja pa će oni ovaj biznis da grade i unapređuju. Moj radni dan traje 12, nerijetko, i više sati, a radnici imaju sedmosatno radno vrijeme, nastojim da budu zadovoljni, plata im je od 300 do 600 eura. Tržište smo osvajali u hodu, sada smo izgradili brend i prepoznati smo. Nemamo problema sa plasmanom ni naplatom, svu proizvodnju plasiramo na domaćem tržištu, najviše trgovinskim lancima Voliju, Lakoviću, trgovinama na primorju i Porto Montenegru, - riječi su Veselina Jovovića.

Povećanje proizvodnje i asortimana imperativ
Na imanju ove porodice uzgaja se preko 30 kultura povrća, voća, začinskog bilja, cvijeća. U njihovim plastenicima su: paprika, više vrsta paradajza, kupus, karfiol, brokuli, kelerabe, pet tipova salata, 15 vrsta začinskog bilja, krastavac, spanać, blitva, nekoliko tipova peršuna, celer, začinsko bilje, cvijeće... Na otvorenom gaje lubenice, dinje, krompir, jabuke, žitarice, vinograde, breskve... Proizvodnja je kontinuirana tokom cijele godine, parcela ne može biti duže od dva - tri dana nezasijana. Dakle, nakon »skidanja« prinosa, zemljište u plastenicima dezinfikuju, ubacuju stajnjak i kreće nova sadnja.
- Možda će neko reći da je nemoguće »ispratiti« 30 i više kultura, ali rezultati govore drugačije. Nedavno sam bio na sastanku kome je prisustvovalo nekoliko ambasadora i oni su imali samo riječi hvale za moj posao, kaže Jovović.
A na pitanje znači li to da bi se njihovi proizvodi mogli uskoro naći na inostranom tržištu odgovara potvrdno i smatra da ni taj projekat nije nedostižan. Naprotiv, ističe Veselin, njegovi proizvodi su kvalitetniji od mnogih uvoznih o čemu svjedoče brojne nagrade i sertifikati koji prate ovu proizvodnju.
Napravili su u ovom i od ovog posla mnogo: kuće, hladnjače, plastenike, maloprodajne objekte, prostorije za životinje, posjeduju, naravno, i mehanizaciju koju je, međutim, neophodno osavremeniti. Jovovići imaju hladnjače u koje lageruju proizvode za utovar šest kamiona. Jedan plastenik ima sistem za grijanje, a u njega su investirali preko 50.000 eura, u čemu je Ministarstvo poljoprivrede učestvovalo 30 odsto, tako da i u zimskom periodu mogu da proizvode paradajz i papriku.

Nema biznisa bez razvoja
- Stalno kupujemo mašine i proširujemo kapacitete. Primakli smo se proizvodnji od 1000 tona, sinovi šire zasijane površine, pa smo tražili kroz projekat MIDAS proširenje i osavremenjavalnje mehanizacije što će omogućiti da imamo proizvodnju na još većem nivou i da povećamo prinose. Takođe, sa Biotehničkim i Elektrotehničkim fakultetom, a uz podršku Svjetske banke, koja nas je prepoznala kao uzorne proizvođače, radimo sistem za navodnjavanje i đubrenje. Riječju, unapređujemo poljoprivredu preko primjene najsavremenijih naučnih i tehnoloških rješenja. Dobit odmah ulažemo u nove projekte, u razvoj, ne dozvoljavamo da stagniramo. Jer, ako stagnirate, ako nijesti inovativni, tržište će vas eliminisati i nećete biti konkurentni. U ekspanziji smo i nadam se da ćemo za godinu dvije razgovarati o mnogo većim proizvodnim učincima. Dešava se, kad su sušna ljeta, da nam je problem vodosnabdijevanje i navodnjavanje pa smo sada na putu rješavanja ovog problema. Razmišljamo da iz Zete dovedemo vodu za poljoprivredu s tim što moramo aplicirati za kredit od 15 hiljada eura i time riješiti ovo važno pitanje. U saradnji sa Elektrotehničkim fakultetom rade automatizaciuju na sistemima za navodnjavanje. Bio sam na mnogim studijskim putovanjima u Izraelu i drugdje, edukovao sam se i mogu reći dosta naučio, navodi Jovović.
Ovaj bjelopavlićki poljoprivrednik planira da na pet hiljada plasteničkog prostora uzgaja organske proizvode. Sada je u prelaznoj je fazi u ovom poslu, prošao je obuku i ističe da je to zahtvjevna djelatnost.

Oprobaće se i u proizvodnji organske hrane
- Neću odustati od proizvodnje organske hrane, ali za to moram da obezbijedim još neke preduslove. Smatram da je to budućnost Crne Gore, kupci traže sve više organske proizvode. Raduje me i to što sazrijeva svijest naših potrošača da rađe kupuju domaći proizvod, koji su kvalitetniji od mnogobrojnih uvoznih. Poljoprivrednici u Crnoj Gori imaju dobu logistiku za ovaj i druge vidove proizvodnje, pomaže nam Biotehnički fakultet, savjetodavne službe, resorno ministarstvo - ocjenjuje ovaj poljoprivrednik.
Agronoma Dejana, starijeg Veselinovog sina, smo pitali kako je on ostao u poljoprivredi s obzirom da mlađi ljudi najčešće uhljebljene traže u drugim djelatnostima.
- Nije teško raditi u poljoprivredi, ako ima volje i novca, naravno. Ako nema finansijskog rezultata nema svrhe raditi. Ušao sam u poljoprivredu od malena. Brao sam peršun, vezicu smo prodavali 10 pfeniga, i od te zarade otac mi je izdvajao dio za moj rad. Znači nijesam tražio džeparac, već sam ja zaradio, to je drugačije, to je lijep osjećaj, prisjeća se Dejan.
Jovanovići razvijaju i farmerske poslove, grade prostorije za svinje i piliće. Dejana smo prilikom boravka na imanju Jovovića, zatekli u gradnji prostorije za smještaj životinja.
- Uglavnom smo kupovali polovne plastenike, nijesmo imali sredstava za nove, a onda smo ih popravljali, i priveli funkciji. Za ove namjene poljoprivrednicima je potrebna kreditna podrška na period 10-15 godina. Stalno se pojavljuje potreba za još više plastenika, montirao sam prije dva mjeseca još jedan plastenik od 1100 kvadrata koji me je koštao 7000 eura, bez montiranja konstrukcije, kaže Dejan.
- Sada imamo 30 svinja, a uskoro još 100, pa smo tražili podršku u okviru MIDASA 5 za svinjogojstvo. Konstruisao sam kotao koji kuva krompir i žito za sat vremena i tako lako i brzo hranimo svinje, rekao nam je Dejan.
-Drugi sin je u hortikulturi. Krenuo je sa proizvodnjom cvijeća. Planiramo i da kupimo mašinu za pakovanje čaja. Mnogo toga smo još projektovali, cilj nam je da stalno povećavamo proizvodnju i asortiman i da budno pratimo savremena dostignuća u poljoprivredi.
Ovaj uzorni poljoprivrednik, na kraju, poručuje da je potrebno iskoristi prirodni potencijal, proizvoditi hranu, i uvezati turizam i poljoprivredu.
- Ukoliko se posvetimo se poljoprivredi i turizmu ne treba da brinemo za razvoj - smatra Jovović.