You are here

Intervju Predsjednika PKCG Agenciji Mina

07/05/2013
Velimir Mijušković

Prenosimo kompletan intervju Predsjednika Privredne komore Crne Gore, Velimira Mijuškovića, dat agenciji Mina.

Kakva je bila uloga Privredne Komore Crne Gore u razvoju crnogorske privrede u prethodnom periodu?

Komora koja je preteča današnje Privredne komore Crne Gore osnovana je 21. aprila 1928. godine u Podgorici. Stvorena je nakon decenijskog nastojanja tadašnjih trgovaca i industrijalaca da dobiju od ondašnje Kraljevine saglasnost za institucionalizaciju svoje ideje. Prema nadležnostima i zadacima Komora stvorena 1928. godine bila je istovjetna sa komorama evropskog tipa, koji se, kao model, kako u naprednim zemljama Evrope, tako i kod nas zadržao do danas. Tadašnji industrijalci i trgovci prepoznali su da ujedinjeni u Komoru mogu uticati na privredni i ekonomski razvoj zemlje ukazujući vlastima na ključne probleme.
Napori koje su posebno u tom teškom i po svemu kompleksnom periodu pokušavali prevladati utemeljivači ove važne institucije i akteri privrednog života ondašnje Crne Gore, vrijedni su našeg dubokog poštovanja. Oni su uspjeli postaviti pouzdan i stabilan okvir djelovanja i rada Komore, a na kasnijim generacijama je bio posao usavršavanja tog rada i prilagođavanja aktuelnim trenucima.
Gledajući unazad, možemo reći da od daleke 1928. godine prošlog vijeka Komora, mijenjajući imena, postoji i djeluje kao dio savremene crnogorske istorije, nekada u harmoniji sa politikom, a često kao amortizer njenih lomova i turbulencija, sa sviješću da je privredni razvoj osnova za dobrobit društva.
Zajedničko obilježje svih komora je njihova snažna intersektorska struktura. Komora predstavlja interese poslovne zajednice na način izbalansiran sektorskom podjelom i veličinom istih. Privredna komora se razlikuje od granskih poslovnih asocijacija, udruženja poslodavaca i drugih usko interesno fokusiranih organizacija. Intersektorska struktura čini smislenim poređenje komore sa državom i drugim višeznačnim, složenim institucijama sposobnim da brže identifikuju izvor ekonomskih problema i predlože rješenje. Pored toga, komora je najkompetentnija da determiniše i sprovede strategiju pružanja specifičnih oblika podrške poslovanju koje različite agencije nemaju kapacitet da obezbijede.Na bazi svega ovoga, logično je da je komora nezamjenljiv činilac u smislu sublimiranja i definisanja stavova privrede kreatorima ekonomske politike. Neke mjere i predlozi su na srednji, neke na dugi rok, ali ekonomija zemlje se ne unapređuje od danas do sjutra, već je to kontinuiran proces.
Kako je osnovna uloga Komore da zastupa objedinjene interesa svoga članstva, u našem slučaju ukupne pivrede, to podrazumijeva i njen glavni i po obimu najobuhvatniji zadatak. Zastupanje i zaštita interesa članica podrazumijevaju sve aktivnosti koje Komora ima u opisu svoje djelatnosti, a usmjerene su na kreiranje ambijenta povoljnog za poslovanje, promociju privrede u zemlji i van nje, edukativne aktivnosti i slično. To istovremeno podrazumijeva aktivnu uključenost svih članica, koje posredstvom svojih legalno i legitimno izabranih predstavnika u organima i tijelima ove institucije iznose stavove, daju predloge i sugestiju, utičući na taj način da objedinjeni zahtjevi privrede prije svega dođu do kreatora ekonomske politike i donosioca odluka. Podsjetiću da Komorom upravlja oko 600 predstavnika privrednih društava koji su različiti po veličini i strukturi, a i dolaze iz različitih privrednih grana. Dakle, Komora Crne Gore integriše kompanije svih veličina i iz svih sektora, zastupa  njihove interese, a njome upravljaju demokratskim putem birani predstavnici poslovne zajednice. To znači da smo najveći zastupnici opšteg ekonomskog interesa zemlje.
Upravo univerzalno članstvo osigurava slobodu i podrazumijeva našu usmjerenost na srednje i dugoročne ciljeve, a ne lobiranje za pojedinačne ili kratkoročne interese, na bazi čega doprinosimo koherentnosti ekonomske i socijalne politike.

Koja su to najznačajnija dostignuća PKCG u prethodnom periodu i na šta ste posebno ponosni?

Iza nas su veoma kompleksne gotovo tri decenije, u kojima se desio raspad bivše velike zajedničke države, koji je za posljedicu, logično, imao i narušavanje ekonomskih odnosa, duboku ekonomsku i socijalnu krizu praćenu hiperinflacijom i slično. Međutim, saglasni su svi, da su republičke komore koje su postojale unutar sistema Privredne komore Jugoslavije uspjele ne narušavajući odnose da se razviju u veoma efikasne nacionalne komore, koje su danas odlični reprezenti pojedinačnih ekonomija kako na bilateralnom planu, tako i u okviru asocijacija u kojima djeluju. Vrijedna je pažnje činjenica da je prva inicijativa za obnavljanje veza među tržištima na području bivše Jugoslavije, upravo potekla od privrednih komora. Sredinom devedesetih godina prošlog vijeka  stvoren je, sada već možemo reći institut Predsjednika komora bivše Jugoslavije, koji su zajedničkim osmišljenim djelovanjem vršili pritiske na nacionalne vlade da se ukidanjem barijera uspostavi ponovni robni i finansijski promet unutar regiona. Danas takođe djelujemo usmjereni na unapređivanje ekonomskih odnosa, razmjenjujemo iskustva kada su evropske i druge integracije u pitanju i slično.
Kasnije, kada je potpisana CEFTA 2006, komore su oformile Forum CEFTA komora, koji ima radna tijela, tako reći u stalnom zasijedanju i koji je kao takav prepoznat i uvažen od CEFTA Sekretarijta u Briselu, budući da u kontinuitetu prati sprovođenje Sporazuma.
Privredna komora Crne Gore je po sudu prije svega privrede, koja je i čini, a zatim i i međunarodnih partnera značajno unaprijedila svoje poslovanje, u smislu praćenja aktuelnih događanja i potreba privrede. Veoma smo važan akter u sistemu edukacije (realizovanje obuka, radionica i slično), posebno promocije i realizacije cjeloživotnog učenja, realizaciji međunarodnih ekonomskih aktivnosti, svim oblicima promocije privrede, podsticanju domaće proizvodnje i slično. Takođe, realizujemo značajan broj međunarodnih projekata, a povjeren nam je i po obimu i po značaju respektabilan posao vezan za pregovaranje za pristup Crne Gore Evropskoj uniji.

Značaj regionalnog povezivanja privrednika, može li to biti jedan od načina prevazilaženja krize? Koja je uloga komora u tom procesu?

Partnerstvo je, na međunarodnom planu, jedna od najefikasnijih poslovnih strategija za koje se preduzeće može odlučiti. Jedna je od najčešće korišćenih i najsigurnijih metodologija za internacionalizaciju preduzeća. Na regionalnom planu tržišta dviju zemalja bivaju zamijenjena čitavim regionom  – prepoznatljivost brendova i nedostatak jezičkih barijera povećavaju potencijal i otvaraju mogućnost uključivanja novih aktera.
U kontaktima sa privrednicima često se čuju primjedbe na biznis barijere sa kojima se susreću u protoku roba, usluga i kapitala u CEFTA regionu koji bi trebao da bude slobodan. Na današnjem CEFTA području, koje je nekada uključivalo i  Bugarsku i Rumuniju, potpisano je 28 bilateralnih sporazuma o slobodnoj trgovini proisteklih iz Memoranduma o liberalizaciji i olakšicama u trgovini iz 2001. godine, a koji je potpisan u okviru Pakta stabilnosti za Jugoistočnu Evropu. Čitav proces jeste bio komplikovan, dug i skup. Neki napori su uzaludno ulagani - neposredno po njihovom konačnom potpisivanju Bugarska i Rumunija su ušle u EU što je dovelo do suspenzije svih njihovih važećih bilateralnih sporazuma.
Stalno povećanje obima poslovne saradnje među preduzećima zemalja potpisnica jedini je validan pokazatelj efikasnosti ovog za region pripremnog integracionog procesa.  Ukupno ostvarena robna razmijena unutar CEFTA tržišta u stalnom je porastu, iz godine u godinu, i to na godišnjem nivou od 10 do 15%.  Što se Crne Gore tiče bilježi se trend porasta izvoza u CEFTA zemlje.
Akcenat CEFTA, pored ostalog, stavlja na investicije, usluge, javne nabavke i zaštitu intelektualne svojine. Ipak, za jačanje konkurentnosti lokalnih preduzeća na regionalnom tržištu prije svega je važna poslovna saradnja u realnom sektoru. Dakle, ako već govorimo o regionalnom partnerskom udruživanju, preporuka je da bude bazirano na proizvodnji.  
Još jedan razlog koji ide u prilog tome jeste činjenica da su strukturni fondovi Evropske unije i programi podrške namijenjeni zemljama u predpristupnoj fazi veoma naklonjeni projektima bilateralne i prekogranične poslovne saradnje između preduzeća, posebno kada je riječ o ulaganjima u proizvodne procese. Iskustva zemalja poput Češke, Poljske ili Slovenije kažu je procenat iskorišćenja tog dijela namjenskih sredstava najmanji. Preduzeća, posebno mala i srednja, nemaju dovoljno kvalifikovanog kadra koji bi, između ostalog, mogao da se bavi i uistinu komplikovanim procedurama koje su nametnute od strane evropske administracije.  Kvalitet samog projekta i kredibilnost partnera nisu jedini uslov potreban da bi se određena sredstva iskoristilla. Forma izrade koja podrazumjeva i navode iz  kojih mora da se jasno vidi na koji način je projekat usaglašen sa ciljevima određenih EU strategija, direktivama i preporukama Evroske komisije kao i samo poznavanje Acquis communautaire-a presudni su za sudbinu projekta. Ipak, ove više vještine, nego znanja su savladive.
Sve više privrednih komora regiona razvija svoju konsultantsku funkciju i pomažu da se savladaju mentalitetske i stvarne barijere od balkanskog privrednika do briselskih fondova. Sam proces pregovaranja i otvaranja poglavlja treba shvatiti kao mogućnost da se određeni principi na kojima EU počiva bolje razumiju te da se ta znanja dalje prenose na crnogorska i regionalna preduzeća. Kada se govori o prednosti kvaliteta pregovaranja i integracija nad brzinom pristupa misli se baš na to – optimalno korišćenje svih mogućnosti koje predpristupna faza pruža.
Sloboda udruživanja na bilateralnoj i multilateralnoj osnovi je kada su komorski sistemi u pitanju je velika. Same multilateralne komorske organizacije mnogo su fleksibilnije od državnih, ali njihova efikasnost je posredna i ograničena pa se odnosi samo na srednji i duži rok. Ova godina je obilježena predsjedavanjem Privredne komore Crne Gore Asocijacijom balkanskih komora pa su se, u skladu sa kretanjima, u platformi predsjedavanja na značajnom mjestu našla i izgradnja mehanizama za olakšano pronalaženje strateških partnera unutar regije.
Privredne komore imaju sposobnost da pruže i onu praktičnu neposrednu uslugu da kroz poslovne forume i organizaciju učešća na sajamskim manifestacijama kao B2B mehanizme pruže mogućnost da dva preduzeća ostvare inicijalni kontakt. Potrebno je imati na umu da je realizacija poslovnih dogovora ipak na samom preduzeću tj. na sposobnosti njegovih predstavnika.
Regionalna preduzeća sada imaju motiv, vrijeme, a ako se potrude, i sredstva da stvore regionalne mini korporacije bazirane na partnerskim odnosima koje će moći da ostanu konkurentne na regionalnom tržištu i posle ulaska u EU. U suprotnom, odgovor na pitanje mnogih preduzeća da li će dalji integracioni procesi dovesti u pitanje njihovu konkurentnost na samom lokalnom tržištu je: „Najverovatnije da hoće.“ Dakle, regionalno povezivanje preduzeća na partnerskim osnovama nameće se kao neophodnost u narednom periodu. Nakon prostog izbora o unaprijeđenju i širenju svoje poslovne aktivnosti van lokalnog tržišta potrebno je naći metodologiju za pronalaženje pravih poslovnih partnera. U odabiru treba biti pažljiv i oprezan, ali pretjeranoj nepovjerljivosti u normalnim poslovnim relacijama više nema mjesta. Na Balkanu posluju preduzetnici koji se susreću sa sličnim izazovima i normalno je da se brzo i lako sporazumiju. Internet, specijalizovanje baze podataka, učešće u privrednim delegacijama i poslovnim forumima koje privredne komore organizuju, kolektivno ili individualno učešće na regionalnim sajmovima dobre su metode da preduzeća prošire vidike i ostvare nove kontakte. Iako su uvijek dobrodošli, jednokratni komercijalni aranžamani, kolika god njihova vrijednost bila, strateški ne unaprijeđuju pozicioniranje preduzeća koliko neki simboličan projekat saradnje i zajedničke proizvodnje sa srodnim preduzećima iz regiona.

Šta bi država mogla da uradi i pomogne domaćim proizvođačima da izađu iz krize?

Država je dužna da stvori najpovoljniji privredni ambijent za poslovanje. To je prilično širok opseg, ali tu se i završava njena mogućnost djelovanja. Naravno, kada je ambijent u kojem poslujete povoljan lakše se odupirati krizi. Lično vjerujem da ni jedan ozbiljan privrednik i menadžer u Crnoj Gori od države ne očekuje ništa više od stvaranja povoljnog poslovnog ambijenta. Svako pojedinačno privredno društvo mora u vremenima kakva su ova koja danas živimo, mora sa izuzetnom analitičnošću pratiti svoj rad i dugoročno planirati sopstveni razvoj.
Isto tako, privrednici upravo preko Komore daju smjernice Vladi u kom pravcu treba praviti rezove i reforme da bi se unaprijedio poslovni ambijent. Te aktivnosti vodimo na dnevnom nivou.
Ako uzmemo u obzir veličinu Crne Gore, strukturu privrede, koja je takva kakva jeste, neću reći ništa novo kada saopštim da naš dalji razvoj u mnogome zavisi od stranih direktnih investicija. Da bi smo mogli zainteresovati investitore, moraćemo napraviti najpovoljniji ambijent u region, i taj posao je isključivo na državi. To vidim kao neophodnost, jer ako ne budemo upravo tim uslovima najkonkurentniji u regionu, interesovanje ino investitora, a i domaćih, za ulaganje u Crnu Goru će samo opadati.
Takođe, funkcionisanje instituta državne pomoći je veoma važno za ukupni razvoj i politika njenog sprovođenja je važno da bude apsolutno transparentna i u vertikalnom i horizontalnom smislu.

Da li su crnogorska preduzeća spremna da se nose sa konkurencijom iz EU? Može li im Privredna komora pomoći i kako da povećaju konkurentnost?

Nedavno je Privredna komora Crne Gore u saradnji sa Skupštinom Crne Gore organizovala Crnogorski parlament preduzeća. Jedna od tema je bila konkurentnost crnogorske privrede. Izlaganja učesnika u ovoj sesiji, su pokazala da je konkurencija na našem tržištu izuzetno jaka, zbog otvorenog, liberalnog tržišta koje omogućava veliko prisustvo roba i usluga iz regiona, Evrope i šire.
I pored sve zaoštrenijih uslova i enormnog rasta aktera na globalnom tržištu, domaća preduzeća smatraju da imaju u ponudi kvalitetne proizvode i usluge koji realno mogu biti konkurentni.
Ipak, jasno iznose da često dolaze u podređen položaj u odnosu na uvozne proizvode na crnogorskom tržištu, a na drugoj strani su prilično sputani pri pokušaju prodora na pojedina CEFTA tržišta, zbog zakona koji su važeći u određenim zemljama, a kojima se daje podrška domaćim proizvodima i uslugama. Kada god se iniciralo prenošenje istog modela za crnogorsko tržište, odgovor je bio negativan sa argumentacijom da to predstavlja kršenje osnovnog načela međunarodne trgovine – kršenje nacionalnog tretmana.
Značajno različiti budžetski podsticaji u poljoprivredi uticali su, kako privrednici sami saopštavaju, da su uvozni prehrambeni proizvodi na našem tržištu jeftiniji od domaćih, a kada se ovome doda damping, cijene pojedinih uvoznih prehrambenih proizvoda su znatno ispod cijena domaćih proizvoda. Vrlo nizak nivo cijena uvoznih prehrambenih proizvoda uticao je da su neki uvozni proizvodi postali cjenovno konkurentniji od domaćih, što je za sobom povlačilo uvoz. Velika ponuda roba široke potrošnje omogućava trgovačkim lancima da uslovljavaju proizvođače dugim rokovima plaćanja, čime oni postaju njihovi beskamatni kreditori.
Ekonomski nelogični, dugi rokovi plaćanja prema domaćim proizvođačima, koji u pojedinim slučajevima idu i preko 180 dana, nepostojanje kvalitetnih sredstava obezbjeđenja kao i pojava nenaplaćenih potraživanja predstavljaju osnovne probleme funkcionisanja domaćeg poljoprivredno prehrambenog sektora, koji ozbiljno ugrožavaju njegovu likvidnost, a na dugi rok i opstanak. Pretjerano dugi rokovi plaćanja primoravaju domaće proizvođače da u maloprodajne cijene kalkulišu visoke kamatne stope što predstavlja opasnost za dalji  porast cijena;
Saglasno prethodnom, u cilju očuvanja konkurentnosti domaćih proizvoda, zadržavanja postojećeg nivoa maloprodajnih cijena osnovnih prehrambenih proizvoda i zaštite životnog standarda stanovništva, privrednici su poručili da je potrebno po hitnom postupku:
- Donijeti propis o rokovima plaćanja osnovnih proizvoda za ljudsku ishranu (hljeb, brašno, mlijeko i mliječni proizvodi, hrana za odojčad, mast, ulje, meso i šećer) sa rokom od 15 dana. Tim propisom treba definisati nadležnost nadzora Poreske uprave za primjenu istog;
- Zakonski urediti instrument kojim se garantuje plaćanje u zadatom roku;
- Unaprijediti Zakon o javnim nabavkama, jer postojeće odredbe često narušavaju zdravu konkurenciju.
Postoji potreba obezbjeđivanja povoljnih kreditnih sredstava, kao i intenzivnije promotivne aktivnosti;
Veliki broj preduzeća ne posjeduje standarde kvaliteta, a pomoć za njihovo uvođenje očekuje iz subvencija ili povoljnih kredita;
Ulaganja u opremu i tehnologiju, zatim edukaciju menadžera i zaposlenih, promotivne aktivnosti, kao i izgradnja poslovnih objekata, prepoznati su kao prioritetni uslovi za jačanje konkurentnske sposobnosti;
Zbog brojnih, naprijed pominjanih faktora, poslovne strategije naših firmi realizaciju proizvoda i dalje uglavnom usmjeravaju na domaće tržište.
Privredna komora Crne Gore saglasno svojim nadležnostima i drugim kapacitetima predano radi na pružanju pomoći crnogorskoj privredi da postane što konkurentnija, čineći to različitim vidovima informacija, edukacija, promocija i slično. Mi ćemo i dalje nastaviti da djelujemo u tom smjeru.
Ovdje je važno istaći podršku koju domaćoj proizvodnji Komora pruža kroz projekat Dobro iz Crne Gore. Cilj projekta je valorizacija prirodnih i privrednih resursa, afirmacija i uspješniji plasman kvalitetnih domaćih proizvoda i usluga u zemlji i u inostranstvu. Projektom je predviđeno da korisnici žiga mogu biti proizvodi koji se proizvode uz poštovanje HACCP sistema i ISO standarda, za čiju proizvodnju se koristi minimum 50% sirovine iz Crne Gore, čija se proizvodnja i prodaja na domaćem i inostranom tržištu povećava iz godine u godinu. Do sada je pravo korišćenja žiga “Dobro iz Crne Gore” steklo 76 proizvoda 15 vodećih crnogorskih proizvođača.
Jedna od aktivnosti predviđenih ovim projektom podrazumijeva i analizu preduzetih mjera i ostvarenih rezultata. Upravo iz navedenih razloga u posljednjih pet godina se realizuje „Ispitivanje javnog mnjenja o svijesti i upoznatosti javnosti sa projektom “Dobro iz Crne Gore”, kao i o navikama i preferencijama prilikom kupovine proizvoda široke potrošnje. Na osnovu dobijenih podataka za prethodnu godinu može se zaključiti da projekat i nosioci žiga “Dobro iz Crne Gore” uživaju povjerenje građana i potrošača i iz godine u godinu bilježe uspjehe na domaćem i inostranim tržištima.  
Dugoročno posmatrano, projekat “Dobro iz Crne Gore” trebalo bi da doprinese povećanju domaće proizvodnje i unapređenju kvaliteta domaćih proizvoda i usluga koji će biti prepoznati i na međunarodnom nivou.