You are here

Privrednici o koncesijama i JPP

11/06/2018

Privredna komora Crne Gore je organizovala 11. juna 2018. godine, u saradnji sa Ministarstvom finansija i Ministarstvom ekonomije, okrugli sto na kom su razmotreni nacrti zakona o javno-privatnom partnerstvu i zakona o izmjenama i dopunama Zakona o koncesijama. Javna rasprava po ova dva nacrta traje do 18. juna.

Okrugli sto je otvorio potpredsjednik Privredne komore Danilo Gvozdenović i ocijenio da su koncesije i javno-privatno partnerstvo dvije značajne teme za ekonomiju Crne Gore, te da će sve sugestije koje uputi privreda i civilni sektor na ove akte Komora dostaviti resornim ministarstvima.

Koncesije

Generalna direktorka Direktorata za rudarstvo i geološka istraživanja Biljana Jestrović predstavila je Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o koncesijama.

Prema njenim riječima, izmjene i dopune su urađene u cilju unapređenja uslova, načina i postupaka davanja koncesije za korišćenje prirodnih bogatstava, dobara od opšteg interesa i u opštoj upotrebi.

Redefinisan je predmet Zakona o koncesiji koji izmjenama i dopunama može biti istraživanje, eksploatacija ili istraživanje i eksploatacija mineralnih sirovina; korišćenje vodotoka i drugih voda, odnosno njihovih djelova ili određene količine vode, za izgradnju, održavanje i korišćenje vodnih objekata, za namjene utvrđene posebnim zakonom; korišćenje šuma; korišćenje prirodnih bogatstava u morskom dobru radi obavljanja djelatnosti od javnog interesa; istraživanje i/ili iskorišćavanje podmorja, morskog dna ipodzemlja, kao i živih i neživih bogatstava u unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnom moru i epikontinentalnom pojasu; izgradnja hidromelioracionih sistema i vađenje materijala iz vodnog zemljišta; korišćenje prirodnih bogatstava u državnoj svojini radi izgradnje, održavanja i korišćenja energetskih objekata u cilju proizvodnje električne i/ili toplotne energije; korišćenje morskog dobra u svrhu lučke djelatnosti, u skladu sa posebnim zakonom; korišćenje obala rijeka i jezera; izgradnja, održavanje i korišćenje objekata, modernizacija, održavanje i korišćenje postojećih objekata u područjima sa prirodno-ljekovitim svojstvima i drugim prirodnim vrijednostima.

Koncesije za javne radove i javne usluge su iz postojećeg zakona prenijete u predlog zakona o javno-privatnom partnerstvu.

Izmjene i dopune preciznije definišu rok trajanja koncesija u dijelu produženja ugovora. Komisija za koncesije će biti ukinuta zakonom o javno-privatnom partnerstvu i njena nadležnost će preći na Agenciju za investicije Crne Gore. Definisani su osnovni parametri za ocjenu opravdanosti davanja koncesija sa akcentom na ekonomski razvoj kao i ekonomično i efikasno korišćenje prirodnih bogatstava, dobara u opštoj upotrebi i drugih od opšteg interesa.

- Postupak davanja koncesija se unapređuje u dijelu uvođenja u oblasti istraživanja i ekspolatacije mineralnih sirovina, obavezom dostavljanja, uz ponudu, ekonomske opravdanosti same investicije sa akcentom na tehničko-tehnološka rješenja usklađena sa racionalnim i efikasnim korišćenjem mineralnih sirovina uz primjenu standarda zaštite životne sredine – rekla je Jestrović.

Petar Vraneš, Gradir Montenegro, smatra da je odredbu koja definiše mogućnost izmjene visine koncesione naknade potrebno dodatno precizirati i vezati za inflaciju pošto je riječ o višegodišnjim ugovorima. Prema njegovim riječima, osim garancija kod banaka za dobro izvršenje ugovora, potrebno je predvidjeti i mogućnost avansnog plaćanja naknade. Ocjenjuje spornom i odredbu da koncesionar mora za period trajanja ugovora o koncesijama osigurati imovinu.

- Kako se osigurati recimo na 20 godina ako već poslije prve godine dođe do raskida koncesionog ugovora. Iz ovoga proizilazi i osiguranje trećih lica, podizvođača i sve to pada na teret koncesionara. Nijesam siguran da ovaj vid osiguranja ide u prilog koncesionarima, već ga udaljava od preuzimanja posla – rekao je Vraneš.

Njegov kolega Jovica Tanjević, polemisao je oko člana zakona koji predviđa obavezu da koncesionar nadoknadi štetu nastalu njegovim aktivnostima po ribarstvo, poljoprivredu, šumarstvo, vodosnabdijevanje.

- Dolazimo u rizik od tužbi poljoprivrednika zbog smanjenog roda, kao i zbog manjeg broja riba u rijekama i slično, zbog indirektne veze sa našom ekspolatacijom – smatra Tanjević.

Ocijenio je da izmjene i dopune Zakona u neravnopravan položaj na tenderu stavljaju one koji već imaju ugovor o koncesiji jer se trajanje koncesije može produžiti najduže za polovinu roka koji je određen ugovorom.

Javno-privatno partnerstvo

Načelnica Direkcije za unapređenje poslovnog ambijenta u Ministarstvu finansija Jelena Jovetić istakla je da Predlog zakona o javno-privatnom partnerstvu omogućava zajedničko ulaganje javnog i privatnog sektora kroz dugoročne partnerske ugovore, te da je usklađen sa Direktivom EU o dodjeli ugovora o koncesiji (DIREKTIVA 2014/23/EU). Ovaj akt donosi nove institute - koncesije na javne radove i javne usluge, kao i osnivanje Agencije za investicije.

Oblasti primjene su javni radovi; javne usluge; javna infrastruktura - putna, željeznička i lučka, aerodromi; komunalna infrastruktura i usluge (upravljanje otpadom, rasvjeta, javni prevoz, vodosnabdijevanje, pijace, parking...); zdravstvene, obrazovne i ustanove kulture; socijalno stanovanje; turizam i ugostiteljstvo.

Prema njenim riječima, ključni elementi uspješnog projekta javno-privatnog partnerstva su adekvatna podjela rizika, interesi krajnjeg potrošača, transfer znanja i vještina, pristup finansijskim sredstvima i novim tehnologijama, unapređen sistem javne usluge, plaćanje koncesione naknade koja podstiče unapređenje performansi javnog sektora.

Predloženi zakon o javno-privatnom partnerstvu kreira novi koncept zajedničkog ulaganja javnog i privatnog sektora. Primjenom zakona u oblastima tradicionalno predviđenim za državu, biće omogućeno intenzivnije uključivanje privatnog sektora.

Potpredsjednik Komore Gvozdenović smatra da je posebno važno u ovom aktu prepoznavanje malih projekata sa preciziranim pragom vrijednosti do pet miliona eura, jer to doprinosi uključivanju domaće privrede, posebno sektora malih i srednjih preduzeća u ovakve projekte.

- Zakon otvara više od 20 novih polja djelovanja privrede i posebno je interesantan za građevinare, komunalnu djelatnost, turizam. Buduće škole, zdravstvene ustanove i drugi objekti moći će da se grade kroz javno-privatno partnerstvo – kazao je Gvozdenović.

Rajko Malović iz Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom smatra da bi zakonima o koncesijama i javno-privatnom partnerstvu trebalo bolje razraditi i razgraničiti pojedina pitanja koja se tiču morskog dobra. Prvo je pitanje izgradnje kupališta što, po njegovom mišljenju, predstavlja klasičan primjer B.O.T. (Build-Operate-Transfer) sistema, jer se daje privatnim licima da izmjene obalu, naprave kupalište i nakon dugoročnog zakupa vrate ga državi na korišćenje. Takođe, smatra da je slično potrebno i kada je riječ o lukama. U oba ova slučaja, smatra Malović nije dovoljno dobro diferencirano šta potpada pod Zakon o koncesijama, a šta pod Zakon o javno privatnom partnerstvu.

Ines Mrdović iz NVO MANS smatra da su brojne odredbe zakona preširoko postavljenje te da gotovo sve može bit predmet javno-privatnog partnerstva. Smatra da je potrebno da Nacrt sadrži obavezu izrade elaborata o troškovima projekata kada bi bili sprovedeni od javnog sektora i da li bi dali bolje rezultate ukoliko bi se u njihovu realizaciju uključio i privatni sektor. Zamjerila je što se kompletna ova oblast centralizuje osnivanjem Agencije za investicije koja prema njenom mišljenju ima „ogromna ovlašćenja“, te je izrazila bojazan da će to uticati na transparentnost postupaka.

- Javnosti se mora dati da komentariše rješenja, jer se jedino tako može doći do najboljih projekata – smatra Mrdović.

Zaključila je da je rokove za projekte javno-privatnog partnerstva potrebno značajno skratiti sa sadašnjih 30 godina ako je potpisnik Vlada, odnosno 60, ukoliko Skupština daje odobrenje, uz mogućnost produženja za još polovinu. Ukazala je i na nedostatke odredbe koja navodi da se imovina koja je predmeta javno-privatnog partnerstva može založiti, zatim što nije naveden iznos bankarske garancije, izostanak dozvoljenih limita koji se može izdvojiti za projekte javno-privatnog partnerstva i druge.