You are here

Problemi sertifikacije u Crnoj Gori

16/06/2017

Koordinacioni odbor za kvalitet Privredne komore organizovao je 14. juna 2017. godine okrugli sto na temu: „Problemi sertifikacije u Crnoj Gori”.

Cilj skupa bilo je sagledavanje stanja u oblasti sertifikacije sistema menadžmenta privrednih subjekata i organizacija te definisanje aktivnosti za unapređenje ovog procesa.

Prema riječima potpredsjednika Privredne komore Stanka Zlokovića stalno poboljšanje kvaliteta organizacije i njenih proizvoda/usluga su najbitnije polazište za konkurentnost i pozicioniranje, kako na domaćem, tako i na inostranom tržištu, naglašavajući značaj implementacije i sertifikacije standarda kvaliteta za doprinos uspostavljanju okvira za to.

Radom institucija infrastrukture kvaliteta u Crnoj Gori, kaže Zloković, postavljen je aparat koji doprinosi razvoju metrologije, standardizacije i akreditacije. Razvoj i jačanje ovih institucija je bitan podstrek podizanju ošteg znanja o kvalitetu, povećanju broja sertifikovanih organizacija, a i sto tako i osnivanju domaćih sertifikacionih tijela, akreditovanih za širi opseg sertifikacije.

- I mi u Privrednoj komori Crne Gori radimo na jačanju svijesti o kvalitetu, afirmisanju međunarodnih standarda. Prije svega, to nastojimo organizovanjem raznih edukativnih aktivnosti na temu kvaliteta. Sadržaj ovih edukacija je prilagođen privrednicima i organizacijama koje su u postupku implementacije ili već posjeduju sertifikate za sisteme menadžmenta kvalitetom – objasnio je potpredsjednik Komore.

Prema njegovim riječima, u tom pravcu je i osnivanje Savjetodavnog tijela za standardizaciju i sertifikaciju pri Privrednoj komori, koje ima za cilj pružanje pouzdanih informacija svim zainteresovanim za ove procese, dok se pri Koordinacionom tijelu za kvalitet radi na uspostavljanju registara konsultanata, sertifikacionih tijela i sertifikovanih organizacija u Crnoj Gori.

Predsjednik Koordinacionog odbora za kvalitet Komore mr Danilo Radoman smatra da je tržište Crne Gore vjerovatno jedno od najsurovijih u regionu, po djelovanju velikog broja različitih konsultanata i sertifikacionih kuća.

- Cijene usluga su gotovo uvijek u potpunosti obezvrijeđene, a sve češće se nude modeli: „ključ u ruke”, „univerzalni paketi dokumentacije”, razni „sertifikati o obučenosti” i ekspresno „uslužno” izdavanje „sertifikata”. Nema informacija da je neko u Crnoj Gori platio usluge a da nije dobio sertifikat ili da mu je sertifikat tokom nadzora suspendovan – kazao je Radoman.

Dodaje da, nerijetko, ponuđači konsultantskih usluga ili njihovi promoteri agresivnim nastupima i reklamiranjem dovovode u zabludu klijente nudeći im uvijek i „najbolja rješenja” usluga sertifikacije-Siguran sertifikat. Na takav način organizacije dobijaju paralelni menadžment sistem, koji je beskorisan i predstavlja teret i trošak za samu organizaciju, a sertifikacija postaje formalnost i vremenom gubi svaku svrhu.

- Zbog sve češće očiglednog nekredibiliteta izdatih sertifikata, ISO već preferira stanovište: „Mi primjenjujemo standard” umjesto dosadašnjeg „Mi smo sertifikovani”. Svi veliki kupci i investitori, radeći sopstvenu procjenu rizika, sa ciljem da osiguraju stabilnost svog poslovanja, počeli su da insistiraju na provjerama na lokacijama potencijalnih isporučilaca, iako imaju validan ISO sertifikat – naglasio je on.

On je ukazao na pojedine zablude koje se odnose na sertifikaciju. Tako ne postoji „međunarodna akreditacija“, svaka zemlja ima svoju nacionalnu organizaciju za akreditaciju, niti „međunarodno priznati sertifikati”, jer nema tijela koje bi ih na međunarodnom nivou priznavalo. Domaći sertifikat nije manje vrijedan od inostranog, a stvar je kupca da li će priznati bilo čiji sertifikat, ili ne. Takođe, ne postoji „ISO sertifikat“, jer ih ta organizacija ne izdaje.

- Nema garancije da sertifikovana organizacija izrađuje kvalitetne proizvode ili pruža kvalitetne usluge. Sertifikat za sistem kvaliteta ništa ne govori o kvalitetu proizvoda/usluga – rekao je Radoman.

Profesor dr Zdravko Krivokapić, direktor Centra za kvalitet Mašinskog fakulteta u Podgorici ukazao je da je potrebno zajedničko djelovanje poslenika kvaliteta sa resornim državnim organima kako bi se preduzeća zaštitila od onih koji na tržištu sertifikacije „nepošteno rade” i rukovode se pohlepom.

- Sertifikacija je unosan biznis jer je na tržištu oko 1,5 miliona sertifikata, pa je ona vrijedna preko tri milijarde eura – ocijenio je Krivokapić.

Prema njegovim riječima, neophodno je da preduzeća ulažu u kvalitet, ali na pravi način.

- Kvalitet se isplati, jer ulažući u njega idemo ka unapređenjima koji vode inovacijama – riječi su profesora.

Kao glavne probleme u ovoj oblasti, Krivokapić, između ostalog, vidi nedostatak registra sertifkovanih organizacija, kao i zvaničnih cjenovnika, potom to što se organizacije koje ovim bave akredituju za jedan obim posla a rade skoro sve, kao i to što se ne može provjeriti validnost sertifikata.

- Nadam se da će Privredna komora uspjeti da napravi registre sertifikacionih tjela, sertifikovanih organizacija, ocjenjivača, konsultanata i onih koji obučavaju. Ukoliko ne istrajemo, obesmisliće se dobar pristup standarda sistema menadžmenta kvalitetom i biće dat u ruke onima koji ne zaslužuju da vode ovu oblast – poručio je Krivokapić.

U diskusiji koja je uslijedila učešće su uzeli Ranko Nikolić, Akreditaciono tijelo Crne Gore, Nedim Čaušević iz Instituta za sertifikaciju sistema, Vučko Vučković, Jugoinspekt kontrol, Tihomir Popivoda, Crnogorski institut za sertifikaciju i kvalitet, Danka Knežević, Montecert, doajen kvaliteta prof. emeritus dr Milan J. Perović, Dušan Boričić, „BORDID” d.o.o. i Biljana Knežević, „13. Jul Plantaže”. Oni su ocijenili značajnim skup koji je održan u Komori i založili se za nastavak ove prakse uz učešće nadležnih državnih institucija i predstavnika velikih javnih kompanija.

Nakon svođenja diskusija definisani su sljedeći zaključci:

  • Svi učesnici Ogruglog stola su se saglasili da će aktivno i sistematično samostalno i zajednički više raditi na uvođenju reda u ovoj oblasti,
  • Sertifikovane organizacije treba da omoguće zaintresovanim stranama provjeru porijekla sertifikata,
  • Insistirati na akreditaciji kod ATCG svih sertifikacionih tijela koje rade na teritoriji Crne Gore,
  • Afirmisanje svih prigovora i žalbi koje stižu u ATCG i PKCG,
  • Uvesti registre: sertifikacionih tijela sa EAC kodovima, sertifikacionih organizacija, ocjenjivača i vodećih ocjenjivača sa NACE kodovima, konsultanata i konsultantskih organizacija
  • Obuke iz oblasti kvaliteta, mogu izvoditi za to akreditovani i odobreni kadrovi,
  • Formirati udruženje akredutovanih sertifikacionih tijela u Crnoj Gori,
  • U rad ovakvih okruglih stolova obavezno uključivati predstavnike Ministarstava ekonomije, Ministarstva turizma i održivog razvoja i Uprave za javne nabake,
  • Promovisati poboljšavanja koja organizacije dobiju nakon sertifikacije ili nadzora,
  • Promovisati obuke na svim nivoima sa posebnim akcentom na izvršne direktore i članove menadžmenta u organizacijama.