You are here

Pripremiti privredu za EU - iskustva Hrvatske

16/08/2013

Novinari Glasnika su razgovarali sa Božicom Marković, šeficom Sektora poljoprivrede, prehrambene industrije i šumarstva Hrvatske gospodarske komore, o iskustvima Hrvatske tokom pregovora sa Evropskom unijom.

Glasnik: Hrvatska je od 1. jula članica EU. Šta joj donosi članstvo u zajednici?

B. Marković: Sretni smo i veoma ponosni jer smo uradili značajan posao. Vidim veliku priliku koju članstvo u EU donosi građanima, privredi i svima. Hrvatska je postigla značajan napredak, prihvativši vrijednosti i standarde Europske unije, da bi osigurala bolju budućnost svojim građanima i da bi doprinijela cjelokupnom društvenom razvoju. Stvorili smo osnovu za našu demokratsku i evropsku budućnost.

Glasnik: Ocijenili ste da je pregovarački proces Hrvatske bio dug, zahtjevan i težak. Šta, shodno Vašim iskustvima, poručujete Crnoj Gori na putu evropskih integracija?

B Marković: Treba što prije krenuti u uskađivanje, odrediti prioritete po pitanju proizvodnje, prije svega poljoprivredne, budući da je ona važan sektor u EU. Uostalom, na zajedničkoj poljoprivrednoj politici počiva Unija, odnosno ona je jedan od temelja zajednice. Treba odrediti i svoje posebnosti i izabrati ono što je najbolje iz paketa mjera koje EU nudi. Prije svega zavisi od države koliko je spremna da prihvati standarde EU i uspostavi sisteme za ono što Unija daje. Funkcionisanje na evropskom tržištu pruža puno prednosti, međutim, da bi mogli izaći sa nekim proizvodom na zajedničko tržište i ostvarivati prava, treba puno raditi na sistemskim rješenjima. Tu prije svega mislim na zajednički rad administracije, odnosno pregovarača, koji su uključeni u proces integracija, naravno i privrede, i svih ljudi, na koje se sva ta pravila primjenjuju.

Glasnik:  Kako vidite ulogu privrednih komora u prosesu pristupanja EU?

B. Marković: Privredne komore moraju puno raditi na edukaciji, na objedinjavanju i zastupanju interesa proizvođača. Takođe je neophodno prepoznati specifičnosti koje su bitne za pojedine sektore i djelatnosti i pokrenuti promotivne aktivnosti koji će doprinijeti porastu dodatne vrijednosti pojedinih proizvoda. Potom, raditi sa nadležnim tijelima i sa proizvođačima na zaštiti proizvoda, što evropsko zakonodavstvo omogućava, tu prije svega mislim na izvornost geografskog porijekla. Evropska unija je jedan od najvećih svjetskih proizvođača hrane, a Evropa se posebno diči odgovornom proizvodnjom i proizvodnjom kvalitetnih i zaštićenih proizvoda. Po tome je Evropa prepoznatljiva.

Glasnik: Insistirate na izuzetno velikom značaju poljoprivrede u svim zemjama. Zašto?

B Marković: Koliko je poljoprivreda važna govori činjenica da proračunski transfer, koji ide za poljoprivredu, na nivou EU iznosi više od 40 odsto svih sredstava. Na poljoprivredu se ne gleda samo kroz proizvodnju hrane već i kroz regionalni razvoj ruralnog prostora koji je za Evropu jako bitan. Važne su i sve one oblasti koje dolaze iz poljoprivrede, a to je očuvanje životne okoline i gazdovanje tim prostorom, kao i zadržavanje stanovništva u ruralnom prostoru. Ciljevi koji proizilaze iz zajedničke poljoprivredne politike, a to nije samo osiguranje hrane kao što je bilo prije, već osiguranje sigurne i kvaltetne hrane, zahtijevaju odgovornost svih u lancu prehrane. Takođe je bitno odgovorno gazdovanje resursima po pitanju zaštite okoline i po pitanju korišćenja alterntivnih izvora energije. Poljoprivreda je važna s obzirom da je EU jedan od vodećih svjetskih izvoznika hrane, a isto je važan svjetski uvoznik hrane. S tim u vezi, ako pogledamo izvozno – uvozne bilanse poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda EU, sasvim je sigurno da je suficit na strani EU.

Glasnik: Što možete reći o zakonodavstvu  Evropske unije koje se odnosi na poljoprivredu?

B. Marković: Na poljoprivredu se odnosi čak 40 odsto ukupnog zakonodavstva EU što takođe ukazuje na važnost ovog sektora. To je niz propisa koji se, u procesu usklađivanja, donose za područje poljoprivrede i ruralnog razvoja, bezbjednosti hrane i ribarstva. Ogroman je set uredbi koje su 1. jula 2013. u Hrvatskoj direktno primjenljive na sektor prozvodnje, a važno je i da su aktom pristupanja proizišle određene specifičnosti za Hrvatsku koji su prije svega rezultat uspješnih pregovora.
Tokom pregovora veoma je važan zajednički rad administracije, proizvođača i institucija, bitno je da se prepoznaju specifičnosti, da se to ugradi u pregovaračke pozicije. Takođe je bitno naglasiti da proces pregovaranja, osim preuzimanja pravne tekovine, nudi mogućnost da se izbore prelazna razdoblja, u prvom redu, po pitanju izbora mjera koje su najbolje za državu.

Glasnik: Koje uslove treba da ispune proizvođači da bi dobili subvencije?

B. Marković: Da bi proizvođači stekli neko pravo po pitanju ostvarivanja subvencija, bilo da se radi o direktnim plaćanjima ili o mjerama koje dolaze iz uređenja tržišta, bilo o mjerama koje su fokusirane na ruralni razvoj, oni za sve to moraju ispuniti određene uslove. Prije svega, moraju biti registrovani, a neophodno je i da država uspostaviti agenciju za plaćanje. Npr. bitno je u proizvodnji grožđa i vina da prava mogu ostavariti samo proizvođači upisani u vinogradarski registar, što znači da su poznate površine kojima raspolažu, koliko je tog zemljišta pod vinogradima, kao i koliki su promet, proizvodnja po vrstama, zalihe i sl.

Glasnik: Proces prilagođavanja evropskim standardima je prilično skup. Kako obezbijediti novac za te namjene?

B. Marković: Važno je da država napravi sektorske analize, a na osnovu njih treba vidjeti koje su stvarne potrebe sektora ili djelatnosti. Na bazi toga treba odabrati mjere iz palete onog što vam EU nudi. U ponudi Evropske unije je širok spektar mjera, a na vama je izbor. Bira se ono što je za državu najbolje, što će dati najveći učinak za privredne sektore i samo se zajedničkim radom taj posao može dobro završiti. Velika je prednost kad su proizvođači i institucije, poput privrednih komora, od početka uključene u taj proces. Prilagođavanje u oblasti sigurnosti hrane, ili u dijelu zaštite životne sredine je veoma skup proces. Proizvođači, da bi zadovoljili taj standard, moraju ulagati u proces proizvodnje i treba im pomoći da kroz pretpristupne fondove, ili na drugi način, to isfinansiraju. Bitno je da se što prije dostigne standard zajednice, usaglase  propisi i uspostave institucija, kao i da se pripremi privreda kako ne bi osjetila veliku promjenu nakon izlaska na to tržište.

Glasnik: Do kakvih promjena dolazi u oblasti trgovine?

B. Marković: Promjene su, svakako, neminovne u trgovini. Hrvatska je kroz Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju imala visoku zaštitu poljoprivredno-prehrambenih proizvoda prema državama EU i zato se očekuje povećan pritisak na domaće tržište, s obirom da Hrvatska uvozi 70 odsto prehrambenih proizvoda iz EU. Pri tome se hrvatski proizvođači, na zajedničkom tržištu, susreću sa jednim od najkonkurentnijih svjetskih proizvodača, pa je jako važno koliko se uradilo na pripremi privrede po pitanju stvaranja konkurentnog okruženja za svoje kompanije i naravno smanjivanje troškova proizvodnje.

Glasnik: Koliko će Hrvatsku koštati gubitak tržišta CEFTA zemalja?

B. Marković: Ulaskom u Europsku uniju, Hrvatska je istupila iz CEFTA 2006 Sporazuma te više nije autonomna u vođenju vanjsko-trgovinske politike. Naime, ova je politika zajednička na razini cijele EU.
Većina našeg poljoprivredno-prehrambenog izvoza, gotovo 45 odsto je na tržištu zemalja CEFTA. Ukupan izvoz je milijardu i po dolara i očekujemo da će od tih 45 odsto oko 30 odsto izvoza biti pogođeno ovim promjenama. Međutim, sigurno, će daleko veći pritisak biti na uvoznoj strani, zbog pada carina, a Hrvatska je na nekim proizvodima imala dosta visoku zaštitu.
Veoma je važno da se čim prije kroz Sporazume o stabilizaciji i pridruživanju redefinišu međusobni odnosi kako bi se u obzir uzeo do sada postignut stepen liberalizacije.

Adidas footwear | Sneakers